Agencija za energetiku Republike Srbije je u skladu sa Zakonom o energetici donela Metodologiju za obračun neovlašćeno utrošene električne energije, koja se primenjuje u slučajevima kada se utvrdi da je neko neovlašćeno koristio električnu energiju. To se može desiti ako je neko potrošio struju bez odobrenja za priključenje, bez mernog uređaja, mimo njega ili preko neispravnog mernog uređaja, ili ako je oštetio plombe ili žig na uređajima.
Ovu neovlašćenu potrošnju, zapravo krađu struje, utvrđuje nadležni operator sistema, koji sprovodi redovnu ili vanrednu kontrolu mernog mesta. Nakon što se utvrdi zloupotreba, obračunava se neovlašćeno utrošena električna energija za period od poslednjeg datuma kada je obavljena prethodna kontrola, ali ne duži od šest meseci, objašnjava Željko Marković, stručnjak za energetiku i bivši direktor u EPS.
Obračun se odnosi na aktivnu električnu energiju i snagu, pri čemu se za snagu koristi cena koja je utvrđena važećim cenovnikom za pristup sistemu, a za aktivnu energiju se koristi prosečna mesečna cena pristupa u mesecu za koji se obračunava neovlašćena potrošnja. Cena električne energije se ustanovljava kao prosečna mesečna cena balansne energije za smer regulacije na gore, jer to predstavlja i cenu koju snabdevač plaća operatoru prenosnog sistema pri odstupanju od plana.
Za neovlašćenu potrošnju u niskonaponskoj mreži, snaga se izračunava na osnovu glavnog osigurača, odnosno uređaja za ograničenje snage, a ako takav nije zatečen ili nije ispravan, onda na osnovu trajno dozvoljene struje provodnika preko koga se odvijala neovlašćena potrošnja, što je u skladu sa njegovim presekom i tipom – kaže Marković.
Kako merenje utrošene električne energije u ovakvim slučajevima nije ispravno ili ne postoji, procenjena neovlašćeno ukradena struja se utvrđuje prema ranije utvrđenoj snazi i pretpostavljenom vremenu korišćenja. Marković navodi primer:
– Za domaćinstva, ako je neovlašćena potrošnja utvrđena od 1. oktobra do 31. marta, u grejnoj sezoni, kao 120 časova mesečno, a ako je korišćena za grejanje, kao 240 mesečno. Za domaćinstva, ako je neovlašćena potrošnja utvrđena u periodu od 1. aprila do 30. septembra kao 120 časova mesečno, za ostale kupce u skladu sa radnim vremenom, pa tako ako lokal, koji je neovlašćeno trošio električnu energiju, radi u jednoj smeni – 240 časova mesečno, ako je radio u dve smene – 400 časova mesečno, a ako je radio u sve tri smene – 500 časova mesečno – zaključuje Marković.